Zaštita bilja

Čovjek je, kroz povijest svog razvoja, u potrazi za hranom, naučio živjeti s prirodom, od prirode i za prirodu. Zatim je naučio proizvoditi hranu i sve više razvijao tehnologiju uzgoja, zanemarujući prirodu i njene potrebe. Razvoj industrije u svijetu, napravio je veliki iskorak i u poljoprivrdi. Proizvodile su se velike količine hrane uz uporabu nekontroliranih količina umjetnih gnojiva i pesticida.

Do prije desetak godina, zaštita prirode i okoliša i poljoprivredna proizvodnja, djelovali su kao dva odvojena sektora čak i u EU. Međutim, nije se moglo pobjeći od spoznaje da je utjecaj čovjeka na prirodu kroz poljoprivredne aktivnosti izuzetno značajan.

Danas se nastoji pronaći model održivog gospodarenja u poljoprivredi kako bi se postigli zadovoljavjući prinosi uz maksimalnu zaštitu prirode, okoliša i potrošača, vodeći računa i o dobrobiti životinja.

Naravno da će poljoprivredni proizvođači i dalje njegovati i štititi svoje kulture, koristit će različite pesticide i gnojiva. Pa kako postići potrebne standarde održivog gospodarenja? Vrlo kompleksan zadatak! Da bi se to postiglo, poljoprivredni proizvođač mora biti upoznat s nizom Zakona i pripadajućih pravilnika.

Što naš poljoprivrednik treba znati o njezi i zaštiti bilja u novom sustavu gospodarenja? Osnove preporuke i smjernice za provođenje potrebnih mjera, nalaze se u brošuri Načela dobre poljoprivredne prakse u zaštiti tla, vode, zraka i životinja koju je izradilo Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja u suradnji s Hrvatskim zavodom za poljoprivrednu savjetodavnu službu (Siječanj, 2009. god.).
Dio mjera dobre poljoprivredne prakse predlažu se kao preporuke, a drugi je dio mjera već sada ugrađen u zakonske i podzakonske akte Republike Hrvatske te su oni u većini slučajeva i obveza koju valja poštivati.

Primjena, tj. način gnojidbe i količina gnojiva, određena je nitratnom direktivom, a za primjenu direktive postoji i period prilagodbe od četiri godine. Nitratna direktiva (Council Directive 91/676/EEC) iz 1991. godine propis je Europske unije koji se odnosi na zaštitu voda od onečišćenja nitratima iz poljoprivrednih izvora. U našoj je zemlji u tome smislu za poljoprivrednike najvažniji Pravilnik o dobroj poljoprivrednoj praksi u korištenju gnojiva (NN, 56/08) koji stupa na snagu danom stupanja Republike Hrvatske u Europsku uniju. Do tada je na snazi stari Pravilnik o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja (2007. god).

Veliki je problem zaštita bilja, jer je jedna od najvažnijih tehnoloških mjera u biljnoj proizvodnji. Iako postoje različite mjere zaštite (karantenske, mehaničke, agrotehničke, fizikalne, biološke, biotehničke i kemijske ili kombinacije većeg ili manjeg broja tih mjera), naš poljoprivredni proizvođač naučio je gotovo isključivo na kemijske mjere. Korištenje pesticida mora biti u skladu sa Zakonom o sredstvima za zaštitu bilja (NN 70/05), za promet i primjenu moraju imati dozvolu Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, a primjenu istih treba prilagoditi karakteristikama okoliša.

U uputama koje se nalaze uz sredstva za zaštitu bilja navedena su i ograničenja u uporabi koja se odnose i na primjenu u blizini voda, izvora voda i bunara, a u skladu su sa člankom 70. Zakona o vodama (NN, 107/95) i Uredbom o opasnim tvarima u vodama (NN, 78/98) te Zakonom o zaštiti prirode (NN, 70/05). Prilikom primjene sredstava za zaštitu bilja obvezatno je poštivati ta ograničenja.
Dobru poljoprivrednu praksu možemo primjenjivati kroz smjernice integrirane zaštite bilja. „Integrirana zaštita bilja jest, prema Zakonu o sredstvima za zaštitu bilja (NN 70/05), racionalna primjena kombinacije bioloških, biotehnoloških, kemijskih ili oplemenjivačkih mjera kultiviranja bilja, pri čemu je uporaba kemijskih sredstava za zaštitu bilja ograničena na najnužniju mjeru potrebnu za održavanje populacije štetnih organizama ispod razine koja može prouzročiti znatnu gospodarsku štetu ili gubitak.“
Ekološka poljoprivredna proizvodnja, prama Zakonu o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda, (NN 139/10), je poseban sustav održivog gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu koji obuhvaća uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane, te preradu primarnih proizvoda, a uključuje sve ekološki, gospodarski i društveno opravdane proizvodno-tehnološke metode, zahvate i sustave, najpovoljnije koristeći plodnost tla i raspoloživost vode, prirodna svojstva biljaka, životinja i krajobraza, povećanje prinosa i otpornost biljaka s pomoću prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu gnojiva, sredstava za zaštitu bilja, sukladno s međunarodno usvojenim normama i načelima”.
Prakticiranje dobre poljoprivredne prakse, poticano ju kroz različite mjere resornog ministarstva. Prema novom Zakonu o državnoj potpori poljoprivredi i ruralnom razvoju (NN92/10) , određena je Maksimalna visina javne potpore prema članku 60. stavku 1. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. (Dodatak 5) za integriranu i ekološku poljoprivrednu proizvodnju te do 75% opravdanih troškova investicije vezanu uz primjenu nitratne direktive.
Ostalo nam je još malo vremena do ulaska u EU za tako bitne prilagodbe. Potrebno je brzo djelovati, proučiti osnovne smjernice dobre poljoprivredne prakse i započeti s njenom primjenom. Počnite odmah, pitajte svog agronoma za savjet, budite spremni za predstojeće izazove.

Ksenija Borodski, dipl. ing. polj.

 Pogledajte Chromos prezentaciju zaštite masline

1 2 3 › »