21.11.2011

Načela dobre poljoprivredne prakse

Iz skripte „Načela dobre poljoprivredne prakse“

Povjerenstvo za izdradu Načela dobre poljoprivredne prakse imenovano od ministra poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja mr. sc. Božidara Pankretića

 

II. NAČELA DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZAŠTITI VODA

II.1. SKUPLJANJE, SKLADIŠTENJE I PRIMJENA NA TLU STAJSKOGA GNOJA

II.1.1. Nitratna direktiva

II.1.2. Vrijednost stajskoga gnoja

II.1.3. Sprječavanje onečišćenja voda nitratima iz stajskoga gnoja

II.1.4. Skladištenje stajskoga gnoja

II.1.5. Primjena stajskoga gnoja

 

Nitratna direktiva (Council Directive 91/676/EEC) iz 1991. godine propis je Europske unije koji se odnosi na zaštitu voda od onečišćenja nitratima iz poljoprivrednih izvora. Direktiva traži od zemalja članica Europske unije da definiraju područja koja su osjetljiva na onečišćenje voda nitratima iz poljoprivrede te da osmisle i primijene operativne programe sprječavanja takvih onečišćenja. U našoj je zemlji u tome smislu za poljoprivrednike najvažniji Pravilnik o dobroj poljoprivrednoj praksi u korištenju gnojiva (NN, 56/08) koji stupa na snagu danom stupanja Republike Hrvatske u Europsku uniju.

 

Ukratko

 

Dušik je jedan od najvažnijih makroelemenata za razvoj biljke te je itekeko bitan čimbenik za ekonomsku isplativost neke biljne proizvodnje. S druge strane, prekomjerna primjena dušika uzrokuje gubitak i onečišćenje okoliša (tla, vode i zraka). Zbog toga je u EU donesena Nitratna direktiva još 1991. Direktivom je određena dozvoljena količina dušika koja bi zadovoljila potrebe biljke za osnovnim hranivom, a ujedno smanjila nepoželjan utjecaj na okoliš. Ulaskom u EU, i naši poljoprivrednici će se morati pridržavati te direktive. U tu svrhu je donesen Pravilnik o dobroj poljoprivrednoj praksi u korištenju gnojiva (NN, 56/08), koji će tek stupiti na snagu. U međuvremenu, napisana je ova skripta, koja služi kao izvor informacija i smjernica za sve poljoprivrednike, koji će se morati pridržavati direktive.

Od vrste stoke koja se uzgaja na poljoprivrednom gospodarstvu, ovisi količina proizvedenog stajnjaka, a svaka vrsta stajnjaka (goveđi, ovčji, kokošji, konjski...) ima drugačiji omjer makroelemenata, pa tako i dušika.

„Pravilnik o dobroj poljoprivednoj praksi u korištenju gnojiva propisuje opterećenje poljoprivrednih površina brojem životinja posredno, odnosno propisuje najveću količinu čistog dušika iz organskoga gnoja kojom se godišnje može gnojiti poljoprivredna površina. U početnom četverogodišnjem razdoblju najveća dopuštena količina unosa čistog dušika putem organskog gnojiva iznosi 210 kg N/ha godišnje. Nakon isteka početnog četverogodišnjeg razdoblja uvodi se trajno ograničenje najveće dopuštene količine unosa čistog dušika putem organskog gnojiva koja iznosi 170 kg N/ha godišnje.“

Navedena količina dušika po hektaru je dostatna za većinu poljoprivrednih kultura na godišnjem nivou. Neke biljke zahtijevaju i manje količine od dozvoljenih, te treba postupiti u skladu s potrebama biljke.

Kako bismo napravili najbolji godišnji plan gnojidbe, trebali bismo učiniti slijedeće:

1. Napraviti analizu tla (kako bismo vidjeli koje su rezerve dušika i dr. hraniva u tlu)

2. Utvrditi potrebe biljke – željene kulture za dušikom ii ostalim hranivima

3. Utvrditi sastav stajnjaka (ili drugog organskog gnojiva koje koristimo) kako bismo saznali postotak dušika

3. Zbrojiti ukupnu količinu dušika kojeg smo unijeli u tlo tijekom godine (uključujući i mineralna)

4. Izračunati koju još količinu dušika moramo unijeti da bismo zadovoljili potrebe biljke za dušikom, ili koju količinu smijemo unijeti da ne bismo prešli dozvoljenu granicu čistog dušika od 170 kg/ha.

Nešto više o načinu izrade plana gnojidbe bit će govora u slijedećem nastavku.

 

Ksenija Borodski, dipl.ing.polj.