21.11.2011

Jesenska gnojidba vinograda

Kako je jesen vrijeme za gnojidbu i obradu vinograda, ponovit ću osnove jesenje gnojidbe.

Od raspoloživog asortimana kompleksnih gnojiva za jesenju gnojidbu, najpogodnije su slijedeće formulacije: 7:14:21 ili 7:20:30 ili 5:20:30. Odnos hranjiva u ovim gnojivima odgovara potrebama vinove loze za gnojidbom. Primjenom 500-700 kg spomenutih kompleksnih gnojiva po hektaru u zemljište se unosi 30-50 kg dušika (N), 70-140 kg fosfora, (P205), te 110-250 kg kalija (K20) po ha. Tolikim količinama fosfora i kalija podmiruju se cjelokupne godišnje potrebe vinograda u ovim hranjivima, a sa 30 - 50 kg dušika osigurava se dovoljna ishrana loze dušikom u jesenskom i zimskom razdoblju. Količina gnojiva u prvom redu ovisi o rezultatima analize tla (sadržaj organske tvari te osnovnih makro-  i mikro-elemenata), o starosti vinograda te o ciljanom uzgoju loze.

Primjena većih količina dušika u jesen nije poželjna, i to iz tri razloga.Za lozu najvažnije,   preobilna ishrana dušikom bi mogla produžiti vegetaciju i učiniti lozu osjetljivom na izmrzavanje. Drugi razlog je ekonomske prirode:došlo bido gubitaka dušika njegovim ispiranjem iz tla. Treći razlog je određen  EU direktivom,  koja određuje ukupno dozvoljene količine dušika po jedinici površine tijekom godine.

Zbog toga se vinogradi u jesen gnojefosforom i kalijem, te manjim količinama dušika. Što se tiče gnojidbe vinograda fosforom i kalijem, stvari stoje drugačije. Naime, iako loza tokom jeseni i zime ne uzima veće količine fosfora i kalija, oni se neće isprati, jer se ova dva hranjiva čvrsto vežu u tlu. Štoviše, fosfor i kalij je potrebno unijeti što bliže korijenovom sustavu, tj. što dublje u zemljište. Istraživanja su pokazala da se fosfor i kalij vrlo sporo premještaju u dublje slojeve tla - godišnje svega 1-2 cm. Također je poznato da vinova loza ima najveću masu korijena razvijenu u sloju tla između 25 i 60 cm. Veća vinogradarska imanja osnovnu gnojidbu obavljaju na dubinu 40 cm pomoću deponatora iza traktorskog podrivača.

Dubokom jesenskom obradom,tlo u vinogradu postaje rahlije, pa loza u takvom zemljištu može bolje iskoristiti hranjiva i vlagu koja se akumulira zimi. Naime, tokom zime mrazevi usitne zemljište, pa ono sadrži više krupnih i sitnih pora. U krupnijim porama nalazi se zrak, a u sitnijim voda. Na taj način u zemljištu se skupi više zimske vlage pa loza lakše odolijeva suši.

Osim redovne gnojidbe mineralnim gnojivima, vinograde treba povremeno gnojiti i organskim gnojivom: stajskim gnojem, fermentiranim dropom nakon prerade grožđa  ili komercijalnim organskim gnojivima.Pred održavanja dobre strukture tla i njegove rahlosti, organska rvar potiče biološku aktivnost u tlu, a ova opet lakše korištenje hraniva iz tla.

Da se to ne dogodi, potrebno je da se vinogradi svake tri do četiri godine gnoje sa 20-40 t stajnjaka po ha. Napominjem, treba koristiti zreli, fermentirani stajski gnoj, jer će tada njegovo djelovanje biti najveće. U godini u kojoj se primjenjuje stajnjak, količine mineralnih gnojiva mogu se smanjiti za trećinu, jer npr. 100 kg stajskoga gnoja sadrži samo 60 dkg čistoga kalija. Prema tome nije teško zaključiti da samo stajski gnoj ne može potpuno zadovoljiti potrebe vinove loze na kaliju ako želimo postići visoku proizvodnju, uz odgovarajuću kvalitetu grožđa, odnosno vina.Čak i kod korištenja prirodnog stajnjaka, postoji ograničenje količina, vezano za unos čistog dušika u tlo.

Obrada zemljišta u vinogradu u jesen je istovremeno i najpogodnija prilika za, unošenje organske tvari.